Na papiru, njihova uloga trebala je biti ključna – rasteretiti Lautara i Thurama, donijeti svježinu sa klupe i praviti razliku u utakmicama kad starteri nisu tu. U stvarnosti, njihova statistika i doprinos su daleko ispod očekivanja.

Marko Arnautović, doveden u klub sa idejom da bude iskusna zamjena, u Seriji A je upisao tek jedan gol i jednu asistenciju u devet nastupa. U Ligi prvaka postigao je samo jedan pogodak u šest utakmica.

Mehdi Taremi, koji je stigao besplatno, odigrao je 20 ligaških utakmica i dao tek jedan gol uz jednu asistenciju – premalo za napadača Intera. Ni u Ligi prvaka nije bio značajan faktor, sa samo jednim golom u osam nastupa.

Correa, sa druge strane, više vremena je proveo u bolnici nego na terenu, pa su i njegova skromna dostignuća (1 gol i 2 asistencije u ligi) manje iznenađenje.

Za usporedbu, Lautaro i Thuram su zajedno postigli 23 gola u Seriji A, dok je Inter ukupno postigao 60 pogodaka u ligi. Dakle, njih dvojica su sami zaslužni za skoro 40% golova tima. Arnautović, Taremi i Correa zajedno su dodali tek tri gola, što znači da je ostatak ekipe (vezni red i defanzivci) morao nadoknađivati njihov podbačaj. Da su rezervni napadači bili efikasniji, Inter bi sada imao sigurnu prednost na vrhu tabele, umjesto što se bori sa Napolijem i Atalantom.

Ipak, Inter kao tim pokazuje nevjerovatnu snagu i borbenost. Uprkos slabom doprinosu svojih rezervnih napadača, ekipa je u polufinalu Kupa Italije, na korak do četvrtfinala Lige prvaka i i dalje u borbi za Scudetto. Ova ekipa ima mentalitet pobjednika, uz podršku navijača, nastavit će se boriti za svaki trofej!

“A na ljeto – pametnije na transfer pijaci, jer Inter zaslužuje bolje napadačke alternative.”

Forza Inter!